
Napomena. Poverenje u sopstvene mogućnosti je dragoceno, ali bez dovoljno iskustva ne možemo biti sami sebi lekari: usmerena pažnja menja doživljaj, a ne zamenjuje lečenje. Ako osetimo bol ili neprijatnost, prekinemo vežbu.
Psihički deo je neodvojiv od svake joga prakse. Prema autorima na koje se oslanjamo [1], telesne vežbe izvedene uz punu pažnju imaju veći učinak na mišiće nego uobičajeno vežbanje, i to bez osnovnih postavki indijske filozofije, pa i bez nepotrebnog filozofiranja uopšte.
Misli su oblik ispoljavanja naše svesti i oblikuju naš odnos prema sebi, ljudima i poslovima. Od načina na koji razmišljamo zavisi kako doživljavamo ono što nam se događa. Pozitivan stav pomaže nam da pronalazimo dobro oko sebe, a stalno ponavljanje negativnih misli može da nas iscrpi i da pojača osećaj nemoći. Zato je pažnja koju posvećujemo svojim mislima važna. Snaga usredsređene misli je velika, ali ljudi posvećeni jogi ne teže tome da ovladaju prilikama u okruženju, već žele da upoznaju sopstvenu suštinu.
Šta kažu istraživanja
Metaanaliza 209 studija (preko 12.000 učesnika) pokazala je da su terapije zasnovane na svesnosti (engl. mindfulness) umereno delotvorne, naročito za anksioznost, depresiju i stres, a sličnog dejstva kao druge psihološke terapije [2]. Autori jednog teorijskog pregleda predlažu da svesnost deluje preko četiri komponente: regulacije pažnje, svesti o telu, regulacije emocija i promene perspektive o sebi [3]; noviji pregled povezuje praksu sa promenama u delovima mozga zaduženim za pažnju i emocije [4]. Pritom se ta istraživanja odnose na programe svesnosti, a ne na jogu u celini, pa je poređenje okvirno. Metaanaliza o mentalnoj vežbi, odnosno zamišljanju izvođenja zadatka, našla je da ona može da poboljša izvođenje [5], što se uklapa u iskustvo joga prakse, ali ne dokazuje tvrdnje knjige o mišićima.
Zamišljanje i telo
Jednostavan ogled pažnje: ispružimo desnu ruku sa stisnutom pesnicom i ispruženim kažiprstom, usredsredimo se na vrh prsta i zamislimo da se tu skuplja toplota. Posle kraćeg vremena mnogi osete peckanje, a zatim toplinu i pulsiranje u vrhu prsta. To je primer kako usmerena pažnja menja doživljaj tela.
Fotografija
Fotografija: Joga Loznica.
Izvori
- Yesudian, S. i Haich, E. (1982). Joga i sport. Aranđelovac: Napredak.
- Khoury, B., Lecomte, T., Fortin, G., Masse, M., Therien, P., Bouchard, V., Chapleau, M.-A., Paquin, K. i Hofmann, S. G. (2013). Mindfulness-based therapy: A comprehensive meta-analysis. Clinical Psychology Review, 33(6), 763–771. https://doi.org/10.1016/j.cpr.2013.05.005
- Hölzel, B. K., Lazar, S. W., Gard, T., Schuman-Olivier, Z., Vago, D. R. i Ott, U. (2011). How does mindfulness meditation work? Proposing mechanisms of action from a conceptual and neural perspective. Perspectives on Psychological Science, 6(6), 537–559. https://doi.org/10.1177/1745691611419671
- Tang, Y.-Y., Hölzel, B. K. i Posner, M. I. (2015). The neuroscience of mindfulness meditation. Nature Reviews Neuroscience, 16(4), 213–225. https://doi.org/10.1038/nrn3916
- Driskell, J. E., Copper, C. i Moran, A. (1994). Does mental practice enhance performance? Journal of Applied Psychology, 79(4), 481–492. https://doi.org/10.1037/0021-9010.79.4.481